Samo su svemir i ljudska glupost beskonačni.

Jučer bukvalno nisam knjige ni dotakla jer sam bila ubijeđena da danas niko neće pitati. I danas sam tek u 3 u školi trebala biti; dakle, imala sam vremena da učim ili ponavljam, ali naravno, kako će se glupača toga sjetiti. I sve bude divno, odnosno prva dva časa, do bosanskog. Profesor ispituje, učim sve…

Nastavi čitanje →

Joj.

Bolovi u leđima mi ne daju mira. Nit mogu sjediti nit ležati nit stajati, ne mogu ništa. Kabal za laptop mi se nešto pokvario pa sam morala preći u drugu sobu gdje mi apsolutno nije ugodno i opet mi oči ispadaju zbog leđa. Promijenim položaj, ukočim se, kako divno. Sutra ću cijeli dan učiti, jer…

Nastavi čitanje →

Navučem osmijeh i briga meeee.

Uživam, uživam, uživam. Nemam zamjerke za današnji dan, osim predosadnog bloka matematike, ali bilo je toliko predobrih stvari, da se matematike više ni ne sjećam. U ovakvim danima shvatim koliko sitnice poprave raspoloženje i da je glupo zamarati se oko nebitnih stvari. Koliko-toliko, odmarala sam se od interneta, dnevno bila jedan sat, čisto onako, da…

Nastavi čitanje →